Predstavljena knjiga ”Melita i Tibor Lovrenčić – posljednji pioniri hrvatskog sporta”

MELITA I TIBOR LOVRENČIĆ POSLJEDNJI PIONIRI HRVATSKOG SPORTA

 U Zagrebu je 28. studenog 2017. u Domu za starije i nemoćne osobe Ksaver predstavljena knjiga ”Melita i Tibor Lovrenčić – posljednji pioniri hrvatskog sporta”. Autor knjige je povjesničar sporta i sportski publicist Eduard Hemar a nakladnik Društvo za povijest sporta i tjelovježbe iz Zagreba. Knjiga predstavlja sestru i brata koji su posljednji pioniri hrvatskog sporta između dva svjetska rata (hazene i rukometa) i ujedno najstariji hrvatski sportaši.

Melita Lovrenčić, udana Schmidlin (Zagreb, 11. veljače 1916.), po zvanju je akademska slikarica. Kao članica HŠK Concordia iz Zagreba igrala je hazenu od 1930. do 1937. Bila je odlična obrambena igračica i s ekipom Concordije osvojila pet puta državno prvenstvo. Sa reprezentacijom Kraljevine Jugoslavije sudjelovala je na IV. svjetskim ženskim igrama 1934. u Londonu i osvojila naslov svjetskih prvakinja. Bio je to tada najveći uspjeh jugoslavenskog ekipnog sporta uopće. Posljednja je živuća hazenašica iz slavne generacije Concordije u kojoj su nastupale Marica Cimperman, Vera i Nada Kremsir, Nada Bobinski, Zlata i Ivka Tonković, Zdenka Radović, Ema Gršetić i dr. a vodio ih je legendarni učitelj i trener Bogdan Cuvaj.

Promocija

Melita i Tibor jedinstveni su i u svjetskim okvirima. Nije zabilježen slučaj da su rođeni sestra i brat najstariji sportaši jedne države te da je dvoje zaslužnih sportaša iz iste obitelji doživjelo 100 godina. Zbog toga moramo biti ponosni što se samo hrvatski sport može s time pohvaliti.

U knjizi su predstavljeni i drugi zaslužni članovi obitelji Lovrenčić koji su aktivno sudjelovali u razvoju zagrebačkog i hrvatskog sporta u njegovom pionirskom razdoblju. Melitin i Tiborov djed Vilim Lovrenčić stariji dao je izgraditi na Medvednici 1870. prvu planinarsku piramidu (vidikovac) te na taj način sudjelovao u razvoju planinarstva i turizma u Zagrebu. Njegovi sinovi Miroslav (otac Melite i Tibora) i Vilim mlađi postali su pioniri automobilističkog sporta početkom XX. stoljeća a Miroslav je kao član HAŠK-a bio prvak Hrvatske i Slavonije u sanjkanju 1911. Melitin i Tiborov nećak Zorislav Makek (sin njihove sestre Ane koja je bila također hazenašica i relativno rano je preminula) bio je višestruki prvak SFR Jugoslavije i SR Hrvatske u veslanju kao član zagrebačke Mladosti te kasnije ugledni atletski sudac. Može se zaključiti da su članovi obitelji Lovrenčić koja je prisutna u užem centru Zagreba čak 220 godina u kontinuitetu dali iznimni doprinos razvoju hrvatskog i zagrebačkog sporta.

Posebno je interesantan dio knjige koji predstavlja kronološki sve najdugovječnije hrvatske sportaše 100-godišnjake kao i one sportaše koji su doživjeli iznimno visoke godine života. 

Treba posebno zahvaliti članovima Društva za povijest sporta i tjelovježbe na njihovoj inicijativi da kroz seriju knjiga predstave naše najstarije sportaše i sportske djelatnike koji su nažalost uglavnom zaboravljeni u široj javnosti a dali su veliki doprinos u razvoju našeg sporta. U današnje vrijeme potpune komercijalizacije ne smijemo zaboraviti na ljude koji su se bavili sportom kao istinski amateri i svojim entuzijazmom postavili temelje modernog hrvatskog sporta koji danas ima toliko uspjeha. Zato moramo podržati ovakve neprofitne projekte jer se to jedan od načina za očuvanje naše bogate sportske baštine od zaborava.

Na kraju poželimo puno zdravlja posljednjim pionirima hazene i rukometa Meliti i Tiboru!  

  Juraj Radovčić 

Facebooktwitterlinkedinmail