Put do vrha Jurišićeve ulice brzo je prošao. Tamo ih je već čekalo mnoštvo koje su dobro, dobro zagrijali Zaprešić boysi sa svojim navijačkim uspješnicama. Kroz špalir zagrebačkih mažoretkinja kompletna reprezentacija i stručni stožer probili su se nekako do glavne pozornice, gdje su ih čekali Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić i čelnici HRS-a.

A onda je počela kompletna ludnica. Voditelj Darko Janeš prozivao je i pozivao jednog po jednog na pozornicu. I teško je reći tko je bio dočekan, većim pljeskom i oduševljenjem – kapetan Domagoj Duvnjak MVP cijeloga prvenstva, Igor Karačić – član idealne sedmorke natjecanja, junak iz sjene Marin Šego ili Zlatko Horvat. A tek Lino Červar… Trofejni trener, premda ozbiljno narušenog glasa, nije skrivao emocije, bio je rubu plača. U godini  oproštaja od reprezentacije više od svega želio je jedino zlato koje Hrvatskoj nedostaje.  Nije uspio, ali srebro ima itekakvu vrijednost. To je prva hrvatska medalja nakon četiri godine posta, i zato dragi naš Lino glavu gore…